U petak 6. listopada uz pratnju profesorice I. Popović, D. Voska, M. Brezak i profesora  M. Ptičara. Treći razredi koji pohađaju nastavu etike išli su u posjetu skloništa napuštenih životinja. Posjetili smo jedan azil u Zagrebu i jedan smješten na području Selnice (općina Marija Bistrica).

Prvi azil koji smo posjetili bio je Dumovec. Jedan on najpoznatijih i najvećih azila u Zagrebu. Smješten na istočnom rubu grada, sklonište je sagrađeno adaptacijom starog ruševnog gospodarskog objekta te prilagođeno držanju i smještanju napuštenih pasa s područja Zagreba. Tu se nalaze razne pasmine pasa; ima pasa različite veličine, različitih godišta i najvažnije različitih priča i prošlosti. Sklonište ima kapacitet od 160 pasa, ali naravno ima ih više nego što je sam kapacitet. Imaju poseban prostor gdje se drže seniori i odrasli psi, mlađi psi i štenci, te psi koji su agresivne naravi. Isto tako imaju i poseban teren gdje dresiraju pse. Azil također spašava mačke s ceste, ali nažalost ne mogu spasiti i pomoći svim mačkama nego uzimaju one koje su ozlijeđene, operiraju ih, čekaju da ozdrave te ih vrate nazad na cestu ,a isto tako rade i sa sterilizacijom.

Drugi azil koji smo posjetili bio je Luč Zagorja. Sklonište je znatno manje od onog u Zagrebu i okruženo je šumom, ali ima istu svrhu, a to je da se pomogne životinjama. Između ostalog pruže psima privremeno utočište, a kasnije udomljavanje. Tu se nalaze psi koji su služili za borbu pasa i vodi se sudski postupak protiv ljudi koji su ih  iskorištavali u te svrhe. Prilikom obilaska došli smo do njih, prišla sam jednom psu, kada me je vidjela bila je toliko sretna da nije znala kako bi se okrenula, lizala mi je ruke preko ograde i cvilila od sreće. Ljudi ih smatraju ''izgubljenima'', ali ja bih rekla da oni još uvijek imaju veliko srce i potrebno im ju puno pažnje i ljubavi kao i ostalima te vjerujem da i za njih postoji svjetla budućnost.

Oba skloništa su ''NO KILL'' znači da je zabranjeno eutaniziranje životinja. Svaki azil posjeduje cijeli tim stručnjaka od veterinarskih tehničara, volontera i doktora veterine koji pružaju svakodnevnu pomoć svojim štićenicima.

Mene je osobno najviše potreslo kada sam vidjela borbene pse, koliko su mršavi i puni ožiljaka, a u očima im vidite kako su željni ljubavi. Nakon što sam vidjela koliko se vesele kada vide novu osobu odlučila sam volontirati u jednom od skloništa. Veselim se ponovnom druženju s usamljenim četveronožnim dušama.

Možete volontirati, donirati i najvažnije od svega udomiti i pružiti maloj njuškici zasluženu ljubav.

Ana Marija Krog, 3.c

Slike možete pogledati ovdje.