U  okviru  obilježavanja  Dana hrvatskoga  jezika u Srednjoj školi Krapina održan  je književni susret s Marijom Lamot 15. ožujka 2013.  Skromnu,  ali  inspirativnu  priredbu pratili su učenici  četvrtih razreda gimnazije.

         Marija Lamot rođena je 22. 12. 1959. godine u Krapini, gdje je završila osnovno i gimnazijsko obrazovanje, a filozofiju i sociologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svi znamo M. Lamot  kao našu profesoricu filozofije, ali ona je prije svega majka, kći, supruga, prijateljica, žena i  pjesnikinja. Baš kao i svi mi pokušava pronaći svoje mjesto u beskrajnom univerzumu; pokušava naći svoj unutrašnji mir (ataraksiu). U njezinim pjesmama prepoznali smo sve ono što nam uvijek naglašava na satu filozofije: važnost umjetnosti(ljepote) u čovjekovom životu, pronalaska mira u umjetnosti i, na koncu, pronalaska samog sebe. Kroz umjetnost ostvarujemo sebe, tako da svoje mišljenje, potrebe, želje i iskustva preslikavamo na papir. Marija Lamot, u sklopu Dana hrvatskog jezika, predstavila nam se kao pjesnikinja. Potraga za ljubavlju, pažnjom, novim spoznajama, čuđenje i divljenje, preispitivanje mogućeg i nemogućeg, zanos i vjera glavna su obilježja njezine poezije. Tonovi su nježni i melankolični, puni životnog iskustva, ali i životne drame. „Život je kao klavir: bijele tipke su za sretne, a crne za tužne trenutke. Potrebne su sve tipke zajedno da bi glazba bila potpuna.“ Njezine pjesme upravo su klupko sretnih i tužnih trenutaka, duboko promišljenih na njoj svojstven filozofski način. Njezini su stihovi na trenutke male filozofske rasprave o prolaznosti, a već zatim kritika društva i moderne civilizacije. Posebno naglašava važnost obitelji, kao temeljne ljudske zajednice, ističe njezinu istinsku vrijednost. Bila nam je čast što smo svojom nazočnošću uveličali ovu malu priredbu.  Naša draga profesorica i pjesnikinja M. Lamot probudila je u nama nova pitanja i spoznaje,  svojim pjesmama potakla nas je na razmišljanje o postojanju, svemiru, moralu, ljepoti i umjetnosti. Šimić je rekao da su pjesnici čuđenje u svijetu... Svi smo mi ponekad pjesnici u srcu. Kad ste ljuti, tužni i razočarani, veseli,  zadovoljni, ili nezadovoljni, ne očajavajte! Opustite se, sjednite i napišite ili pročitajte pjesmu... Profesorici Mariji Lamot iskreno čestitamo i želimo da nikad ne izgubi  žar, istinski zanos za stvaranjem, „ da se mijenja, ali da uvijek ostane ista“. Od srca čestitamo na novim pjesmama i želimo da ovo  predstavljanje zbirke pjesama bude samo jedno u nizu.

Lucija Švaljek, 4.a